Za održavanje objekata groblja, te uređenje zapuštenih grobova jedamput godišnje izdvajaju se sredstva proračuna Grada Rovinja-Rovigno, dok se ostatak većih zahvata i tekućeg održavanja samofinancira iz naknada za održavanje grobnih mjesta i groblja koje plaćaju korisnici odnosno vlasnici grobnih mjesta.
GRADSKO GROBLJE LASTE
Početak izgradnje Gradskog groblja „Laste“, odnosno njegovog najstarijeg dijela (onog prema zapadu), seže u godinu 1898. Naime, godinu dana ranije naredbom tršćanskog C.K. Namjesništva određeno je zatvaranje ondašnjeg groblja u predjelu Monte, koje je izgrađeno 1782.g. ispod platoa crkve sv. Eufemije i prošireno između 1836. i 1851. godine nadogradnjom druge terase prema moru. Prije nastanka ovog groblja iz 18. stoljeća, pokojnici su pokapani oko stare župne crkve, kasnije duž obronka jugozapadno od župne crkve te nekoliko godina u 18. stoljeću čak i u kanoničkom dvorištu smještenom na sjeveru nedaleko župne crkve. Kratko vrijeme nakon zatvaranja groblja na Monte vršili su se pokopi i u predjelu Lamanova.
Nakon nekoliko mjeseci rasprave o projektu tršćanskog arhitekta Enrica Nordia, u listopadu 1898. započeli su radovi na novom gradskom groblju duž jugozapadnog obronka brežuljka Laste, lokalitetu prapovijesne gradine. Dana 7. prosinca dovršeni dio groblja posvetio je prepozit don Luigi Medelin u nazočnosti predsjednika Poglavarstva Antonija Bembe. Dan kasnije, 8. prosinca, pokopan je i prvi pokojnik, četverogodišnja Eufemia Dapas.
Izvođenje radova u početku je dodijeljeno inženjeru Giovanniju Vidmeru; od 1900. vođenje radova predano je općinskom inženjeru Clementeu Colpiju. Godine 1902. započeli su radovi podizanja zidova i prelijepog trijema čije nas stilističke crte vraćaju tršćanskom eklektičkom krugu s kraja 19. stoljeća i njegovim monumentalnim neorenesansnim oblicima. Ukupno se 48 dorskih stupova s jednostavnim ehinusima i abakusima proteže duž stražnjeg zida cijele širine groblja.
Ovo je stupovlje prekinuto s pet otvora nalik pročeljima trijema manjih hramova, kojima se pristupa s podjednakim brojem stepeništa. Središnji otvor, mnogo prostraniji i viši od ostalih, sa zabatom koji se naslanja na dva pilastra i dva stupa, predstavlja pročelje i trijem kapele sv. Spasitelja; bočni (2) i središnji (2) otvori manji su i njihovi se zabati naslanjaju na dva pilastra s polustupom na njihovim prednjim pročeljima. Na arhitravu iznad ulaza u groblje nalazi se uobičajeni latinski naziv: RESURRECTURIS (Onima koji će uskrsnuti).
Dana 25. studenog 1906. inaugurirana je i posvećena grobljanska kapela sv. Spasitelja, sa slijedećim natpisom postavljenim na kamenoj ploči ispred ulaza: HEIC / RESURECTIONEM MORTUORUM / EXPECTANT / SACERDOTES ET REGULARES / RUBINENSES / PRECES VIVORUM / POSTULANTES.
Najstarija nadgrobna ploča koja još i danas postoji na groblju (polje H, red 17, grob br. 9) izrađena je za mladog dvadesetčetverogodišnjeg Antonija De Angelinija preminulog 14. srpnja 1900. godine. Na „otvorenoj knjizi“ spomeničke ploče nalazi se slijedeći natpis: MUOR GIOVANE COLUI CHE AL CIELO E' CARO (Umire mlad onaj koji je nebu drag).
Dana 7. svibnja 1905. korištena su prvi put prva pogrebna kola rovinjskog pogrebnog poduzeća Lodovica Brunettija. Nastala je u ono vrijeme i mala brošura Regolamento del cimitero comunale di Rovigno (Pravilnik gradskog groblja Rovinja-Rovigno), koju je tiskala bez naznačenog datuma izdanja rovinjska tiskara Antonija Coane (Prima tipografia istriana).
Veliku važnost ima ujedno i osam drvoreda čempresa Cupressus sempervirens' Pyramidalis (s ukupno 122 primjerka) klasificiranih kao spomenik pejzažne arhitekture. Posebni povijesni značaj uživa i gotovo 200 nadgrobnih spomenika unutar trijema, duž graničnih zidova, duž glavnih staza te pojedinih grobova unutar osam grobljanskih polja. Riječ je o klesarskim radovima visoke kvalitete; mnogobrojni su oni značajne umjetničke vrijednosti, a gotovo svi potječu iz radionica lokalnih klesara.
Godine 1997. lijevo od grobljanske kapele otvoren je Lapidarij na inicijativu i uz podršku tršćanskog Regionalnog instituta za istarsko kulturu (I.R.C.I.), udruge „Famia ruvignisa“ sa sjedištem u Trstu, grada Rovinja-Rovigno i gradskog poduzeća KOMUNALNI SERVIS d.o.o. Nacrt Lapidarija, uz stručne savjete mr. Antonija Pauleticha, izradio je Nelo Grbac.
Lapidarij je udomio više od sto pedeset starih nadgrobnih spomenika, među kojima je najstariji onaj Vittorija Draschenberga, "carsko-kraljevskog kapetana", preminulog 20. svibnja 1855. godine. Skulptura mlade "neutješne" žene (najvjerojatnije zaručnice Mariette Glezer koja ga je i dala izraditi) položena je na kameni sarkofagu sa željeznim križem. To je, vrijedi napomenuti, jedini nadgrobni spomenik prenesen svojedobno sa starog groblja na lokaciji Monte na novo groblje Laste.
Natpisi na više od 3000 grobova gradskog groblja i lapidarija predstavljaju onomastičku baštinu značajne vrijednosti za grad Rovinj-Rovigno. Tu nalazimo brojne značajne ličnosti, protagoniste ekonomsko-društvene, kulturne, političke i sportske povijesti Rovinja ovog posljednjeg stoljeća.
Novo krilo Gradskog groblja Laste (ono prema istoku) realizirano je u periodu od 2001. do 2004. godine prema projektu arhitekta Vladimira Delfara, a u glavnim crtama prati planimetričko ustrojstvo starog dijela groblja. Od 23. listopada 2001. do 18. travnja 2002. Cesta d.o.o. iz Pule izvela je radove pripreme terena za pokope i podizanje zidova i niša za grobove, a od 25. ožujka 2003. do 12. veljače 2004. tvrtka Kamen iz Pazina obložila je kamenom vanjski dio zidova i postavila sve ivičnjake novog groblja. Projekt središnjeg kamenog križa prema projektu Vladimira Delfara izradilo je i postavilo 2003. godine rovinjsko poduzeće Azul.
Novi dio groblja posvetio je 19. lipnja 2004. biskup porečko-pulske biskupije Ivan Milovan u nazočnosti župnika Rovinja-Rovigno Milana Zgrablića te brojnih svećenika okolnih župa, gradonačelnika Grada Rovinja-Rovigno Giovannija Sponze i predsjednika Gradskog vijeća Davorina Flega. Prvi pokop obavljen je 24. rujna 2004. godine (Aleksandar Premović).
Naknadno, godine 2006. presvučeni su u kamen i pilastri zidova i rubovi - pasice obližnjih grobnica, po projektu arhitekta Aleksandra Parisa, koji je ujedno autor projekta restrukturiranja dviju grobljanskih kapela uz ulaz. Posljednjih godina, dovršeni su i radovi uređenja staza i malih zelenih površina starog groblja, kao i područja ispred njega i njegovog ulaza.